preskoči na sadržaj

Osnovna škola Mikleuš

 > Naslovnica
Vijesti

Terenska nastava u Grabrovnicu

Autor: Tanja Štefok Mikić, 13. 3. 2020.

U povodu Dana hrvatskog jezika koje svake godine obilježavamo od 11. do 17. ožujka, u srijedu 11.3.2020. učenici 5. - 8. razreda posjetili su Rodnu kuću Petra Preradovića u Grabrovnici.

Učiteljica Svjetlana Mojzeš napravila je prekrasan video.

Pogledajte na linku: https://drive.google.com/file/d/1ShKs7w5fNAdxfdxux7nMpc-s-zuKLvPL/view                                       

 

   SUSRET S PETROM PRERADOVIĆEM

     Vani je sunce sjalo i već se dalo naslutiti da je proljeće blizu. Iako je  bio vedar dan, u jaknama i kaputima  ulazili smo u autobus jer su jutra još uvijek bila prohladna.

      Bili smo veseli jer smo taj dan imali samo tri sata, a nakon toga nam je bila organizirana terenska nastava u Grabrovnicu u rodnu kuću Petra Preradovića. Vožnja je do tamo bila ugodna, a pogled mi je često lutao kroz prozor. Krajoliku i vedrome nebu bilo je teško ne posvetiti pažnju. Kada smo stigli te izašli iz autobusa, ispred nas se našla žuto-siva kuća s malo bijele boje oko vrata i prozora. Kuća je  nedavno uređena i predivno izgleda s crvenim krovom, na koji nije palo puno kiše, i bojama koje su se mogle vidjeti izdaleka. Izgledala je toplo. Na ulazu nas je dočekala gospođa i uvela nas unutra. Tamo nas je dočekalo još veće iznenađenje. Prostorije su bile osvijetljene, a na zidovima su bile ispisane neke  Preradovićeve pjesme. Sve je još mirisalo na novo i davalo ugodan i svečan doživljaj. Prvo smo pogledali film u kojem saznajemo ponešto o Preradoviću i njegovom životu. Nakon toga spuštamo se stepenicama u mračan podrum gdje nam je virtualni Petar Preradović pričao neke anegdote iz svoga života. Osim ispisanih pjesama na zidovima su visjeli i televizori s igricama u kojima oblačite Preradovića u njegovu odoru generala ili birate prave riječi da nadopunite njegove stihove. Da bismo se prisjetili kako je bilo prije u školama, imali smo priliku sjediti u starim školskim klupama u kakvima je sjedio i Petar Preradović te pisati perom i tintom. U jednoj se prostoriji na zidu nalazi velika ploča po kojoj smo mogli pisati kredom. Svi smo željeli ostaviti trag u Preradovićevoj kući te smo stoga uzeli krede i ispisali svoja imena ili nešto nacrtali. U kući mi se najviše svidjelo potkrovlje. S puno prozora  bilo je osvijetljeno sunčevim zrakama, a krasili su ga i mnogi likovni radovi učenika iz osnovnih i srednjih škola. Tu se moglo naći i dosta knjiga te je to prostorija u kojoj možete čitati, diviti se likovnom umijeću i potpuno se opustiti. U kući Petra Preradovića vlada mirna i ugodna atmosfera te bi čovjek poželio ostati cijeli dan. Ali to nije bilo ostvarivo jer je došlo vrijeme  polaska. Činilo se kao da je bilo još toplije, a u autobusu je bilo i vruće mada ja nisam obraćala previše pažnje na to jer sam spavala. Kada sam stigla kući,  doživljaje iz kuće Petra Preradovića ispričala sam svojoj obitelji.    

            To je bilo novo i zanimljivo iskustvo. To me je iskustvo  još jednom podsjetilo koliko je naš jezik divan, dragocjen i nezamjenjiv. On je vrijedan borbe. Što god su mu činili, nikada nam nisu potpuno zabranili naš jezik i nikada neće jer će tu uvijek biti ljudi poput Petra Preradovića. Iako je mnogo godina proveo u stranoj zemlji i pisao samo na njemačkom jeziku, nešto ga je pozivalo da piše na svom jeziku jer se nijedan jezik ne može mjeriti s materinskim. Divim se Preradoviću jer je u životu prolazio kroz teška razdoblja, a toliko je pridonio našoj književnosti i toliko toga učinio za hrvatski jezik.  Susret s Petrom Preradovićem  potiče nas da se borimo za ono u što vjerujemo i da nikada ne zaboravimo tko smo i odakle potječemo.

 

Antonela Baltić, 8. razred




Vijesti

Terenska nastava u Grabrovnicu

Autor: Tanja Štefok Mikić, 13. 3. 2020.

U povodu Dana hrvatskog jezika koje svake godine obilježavamo od 11. do 17. ožujka, u srijedu 11.3.2020. učenici 5. - 8. razreda posjetili su Rodnu kuću Petra Preradovića u Grabrovnici.

Učiteljica Svjetlana Mojzeš napravila je prekrasan video.

Pogledajte na linku: https://drive.google.com/file/d/1ShKs7w5fNAdxfdxux7nMpc-s-zuKLvPL/view                                       

 

   SUSRET S PETROM PRERADOVIĆEM

     Vani je sunce sjalo i već se dalo naslutiti da je proljeće blizu. Iako je  bio vedar dan, u jaknama i kaputima  ulazili smo u autobus jer su jutra još uvijek bila prohladna.

      Bili smo veseli jer smo taj dan imali samo tri sata, a nakon toga nam je bila organizirana terenska nastava u Grabrovnicu u rodnu kuću Petra Preradovića. Vožnja je do tamo bila ugodna, a pogled mi je često lutao kroz prozor. Krajoliku i vedrome nebu bilo je teško ne posvetiti pažnju. Kada smo stigli te izašli iz autobusa, ispred nas se našla žuto-siva kuća s malo bijele boje oko vrata i prozora. Kuća je  nedavno uređena i predivno izgleda s crvenim krovom, na koji nije palo puno kiše, i bojama koje su se mogle vidjeti izdaleka. Izgledala je toplo. Na ulazu nas je dočekala gospođa i uvela nas unutra. Tamo nas je dočekalo još veće iznenađenje. Prostorije su bile osvijetljene, a na zidovima su bile ispisane neke  Preradovićeve pjesme. Sve je još mirisalo na novo i davalo ugodan i svečan doživljaj. Prvo smo pogledali film u kojem saznajemo ponešto o Preradoviću i njegovom životu. Nakon toga spuštamo se stepenicama u mračan podrum gdje nam je virtualni Petar Preradović pričao neke anegdote iz svoga života. Osim ispisanih pjesama na zidovima su visjeli i televizori s igricama u kojima oblačite Preradovića u njegovu odoru generala ili birate prave riječi da nadopunite njegove stihove. Da bismo se prisjetili kako je bilo prije u školama, imali smo priliku sjediti u starim školskim klupama u kakvima je sjedio i Petar Preradović te pisati perom i tintom. U jednoj se prostoriji na zidu nalazi velika ploča po kojoj smo mogli pisati kredom. Svi smo željeli ostaviti trag u Preradovićevoj kući te smo stoga uzeli krede i ispisali svoja imena ili nešto nacrtali. U kući mi se najviše svidjelo potkrovlje. S puno prozora  bilo je osvijetljeno sunčevim zrakama, a krasili su ga i mnogi likovni radovi učenika iz osnovnih i srednjih škola. Tu se moglo naći i dosta knjiga te je to prostorija u kojoj možete čitati, diviti se likovnom umijeću i potpuno se opustiti. U kući Petra Preradovića vlada mirna i ugodna atmosfera te bi čovjek poželio ostati cijeli dan. Ali to nije bilo ostvarivo jer je došlo vrijeme  polaska. Činilo se kao da je bilo još toplije, a u autobusu je bilo i vruće mada ja nisam obraćala previše pažnje na to jer sam spavala. Kada sam stigla kući,  doživljaje iz kuće Petra Preradovića ispričala sam svojoj obitelji.    

            To je bilo novo i zanimljivo iskustvo. To me je iskustvo  još jednom podsjetilo koliko je naš jezik divan, dragocjen i nezamjenjiv. On je vrijedan borbe. Što god su mu činili, nikada nam nisu potpuno zabranili naš jezik i nikada neće jer će tu uvijek biti ljudi poput Petra Preradovića. Iako je mnogo godina proveo u stranoj zemlji i pisao samo na njemačkom jeziku, nešto ga je pozivalo da piše na svom jeziku jer se nijedan jezik ne može mjeriti s materinskim. Divim se Preradoviću jer je u životu prolazio kroz teška razdoblja, a toliko je pridonio našoj književnosti i toliko toga učinio za hrvatski jezik.  Susret s Petrom Preradovićem  potiče nas da se borimo za ono u što vjerujemo i da nikada ne zaboravimo tko smo i odakle potječemo.

 

Antonela Baltić, 8. razred




Vijesti

Terenska nastava u Grabrovnicu

Autor: Tanja Štefok Mikić, 13. 3. 2020.

U povodu Dana hrvatskog jezika koje svake godine obilježavamo od 11. do 17. ožujka, u srijedu 11.3.2020. učenici 5. - 8. razreda posjetili su Rodnu kuću Petra Preradovića u Grabrovnici.

Učiteljica Svjetlana Mojzeš napravila je prekrasan video.

Pogledajte na linku: https://drive.google.com/file/d/1ShKs7w5fNAdxfdxux7nMpc-s-zuKLvPL/view                                       

 

   SUSRET S PETROM PRERADOVIĆEM

     Vani je sunce sjalo i već se dalo naslutiti da je proljeće blizu. Iako je  bio vedar dan, u jaknama i kaputima  ulazili smo u autobus jer su jutra još uvijek bila prohladna.

      Bili smo veseli jer smo taj dan imali samo tri sata, a nakon toga nam je bila organizirana terenska nastava u Grabrovnicu u rodnu kuću Petra Preradovića. Vožnja je do tamo bila ugodna, a pogled mi je često lutao kroz prozor. Krajoliku i vedrome nebu bilo je teško ne posvetiti pažnju. Kada smo stigli te izašli iz autobusa, ispred nas se našla žuto-siva kuća s malo bijele boje oko vrata i prozora. Kuća je  nedavno uređena i predivno izgleda s crvenim krovom, na koji nije palo puno kiše, i bojama koje su se mogle vidjeti izdaleka. Izgledala je toplo. Na ulazu nas je dočekala gospođa i uvela nas unutra. Tamo nas je dočekalo još veće iznenađenje. Prostorije su bile osvijetljene, a na zidovima su bile ispisane neke  Preradovićeve pjesme. Sve je još mirisalo na novo i davalo ugodan i svečan doživljaj. Prvo smo pogledali film u kojem saznajemo ponešto o Preradoviću i njegovom životu. Nakon toga spuštamo se stepenicama u mračan podrum gdje nam je virtualni Petar Preradović pričao neke anegdote iz svoga života. Osim ispisanih pjesama na zidovima su visjeli i televizori s igricama u kojima oblačite Preradovića u njegovu odoru generala ili birate prave riječi da nadopunite njegove stihove. Da bismo se prisjetili kako je bilo prije u školama, imali smo priliku sjediti u starim školskim klupama u kakvima je sjedio i Petar Preradović te pisati perom i tintom. U jednoj se prostoriji na zidu nalazi velika ploča po kojoj smo mogli pisati kredom. Svi smo željeli ostaviti trag u Preradovićevoj kući te smo stoga uzeli krede i ispisali svoja imena ili nešto nacrtali. U kući mi se najviše svidjelo potkrovlje. S puno prozora  bilo je osvijetljeno sunčevim zrakama, a krasili su ga i mnogi likovni radovi učenika iz osnovnih i srednjih škola. Tu se moglo naći i dosta knjiga te je to prostorija u kojoj možete čitati, diviti se likovnom umijeću i potpuno se opustiti. U kući Petra Preradovića vlada mirna i ugodna atmosfera te bi čovjek poželio ostati cijeli dan. Ali to nije bilo ostvarivo jer je došlo vrijeme  polaska. Činilo se kao da je bilo još toplije, a u autobusu je bilo i vruće mada ja nisam obraćala previše pažnje na to jer sam spavala. Kada sam stigla kući,  doživljaje iz kuće Petra Preradovića ispričala sam svojoj obitelji.    

            To je bilo novo i zanimljivo iskustvo. To me je iskustvo  još jednom podsjetilo koliko je naš jezik divan, dragocjen i nezamjenjiv. On je vrijedan borbe. Što god su mu činili, nikada nam nisu potpuno zabranili naš jezik i nikada neće jer će tu uvijek biti ljudi poput Petra Preradovića. Iako je mnogo godina proveo u stranoj zemlji i pisao samo na njemačkom jeziku, nešto ga je pozivalo da piše na svom jeziku jer se nijedan jezik ne može mjeriti s materinskim. Divim se Preradoviću jer je u životu prolazio kroz teška razdoblja, a toliko je pridonio našoj književnosti i toliko toga učinio za hrvatski jezik.  Susret s Petrom Preradovićem  potiče nas da se borimo za ono u što vjerujemo i da nikada ne zaboravimo tko smo i odakle potječemo.

 

Antonela Baltić, 8. razred




CMS za škole logo
Osnovna škola Mikleuš / Školska 13, HR-33517 Mikleuš / www.os-mikleus.skole.hr / ured@os-mikleus.skole.hr
preskoči na navigaciju