Osnovna škola Mikleuš

Moj zavičaj

    U mom zavičaju govori se hrvatskim književnim jezikom-štokavskim narječjem. U davno vrijeme u mom zavičaju pričalo se lokalnim zavičajnim jezikom. I danas se u jeziku našeg kraja koriste lokalizmi. Lokalizmi su riječi koje se govore u nekom govornom području. Npr.: za prozor kažu pendžer, za most-ćuprija, za dvorište-avlija, za peć-šporet, za psa-ker, za svinju-gujcek, za hladnjak-frižider, za perilicu rublja-vešmašina, za Rome-Cigani, za Nijemca-Švabo, za stoku-marva...

Govor moga mjesta razlikuje se od lokalnog govora susjednog mjesta Četekovca. Poslije rata u naš zavičaj doselili su stanovnici s Kosova. Njihov govor se bitno razlikuje od govora ljudi u mom mjestu.

Jezik se stalno mijenja i razvija, ali njegove vrijednosti ostaju. Ja volim moj hrvatski jezik, a i drago mi je čuti lokalni jezik moga rodnog kraja.

Karla-Marija Mojzeš

Moj zavičaj je prekrasan. Ima puno brežuljaka. Prepun je zelenila, polja i oranica. Nema u njemu puno stanovništva, ali ja ga puno volim. Ima najviše brda. Kada se popnem na svoje brdo zvano „Djetelište“, ispred mene se nalazi šuma i planina Papuk. Najdraže su mi proljeće i jesen u mom zavičaju. U proljeće je najviše zelenila, cvijeća i raskošnih mirisa. Ptičice cvrkuću svuda oko nas. Kada dođe jesen, moj je zavičaj ukrašen jesenskim bojama. Svaki list na drvetu bude žut, smeđ ili crven. Volim svoj zavičaj.

Iva Vlatković

Moj zavičaj meni je najljepši. Okružen je zelenim šumama, livadama, vinogradima i obradivim oranicama. U njemu imamo školu, crkvu, poštu, ambulantu i trgovinu. Mi djeca, rado se igramo na našem nogometnom igralištu, dok se odrasli mogu opustiti pecajući na Bajeru. Gradovi koji ga okružuju su Slatina, Orahovica i Virovitica koja je centar naše županije. Moj zavičaj nije velik, ali meni je najdraži i ne bih ga mijenjao ni za jedan drugi.

Domagoj Stubičar

Moj zavičaj

    U mom zavičaju govori se hrvatskim književnim jezikom-štokavskim narječjem. U davno vrijeme u mom zavičaju pričalo se lokalnim zavičajnim jezikom. I danas se u jeziku našeg kraja koriste lokalizmi. Lokalizmi su riječi koje se govore u nekom govornom području. Npr.: za prozor kažu pendžer, za most-ćuprija, za dvorište-avlija, za peć-šporet, za psa-ker, za svinju-gujcek, za hladnjak-frižider, za perilicu rublja-vešmašina, za Rome-Cigani, za Nijemca-Švabo, za stoku-marva...

Govor moga mjesta razlikuje se od lokalnog govora susjednog mjesta Četekovca. Poslije rata u naš zavičaj doselili su stanovnici s Kosova. Njihov govor se bitno razlikuje od govora ljudi u mom mjestu.

Jezik se stalno mijenja i razvija, ali njegove vrijednosti ostaju. Ja volim moj hrvatski jezik, a i drago mi je čuti lokalni jezik moga rodnog kraja.

Karla-Marija Mojzeš

Moj zavičaj je prekrasan. Ima puno brežuljaka. Prepun je zelenila, polja i oranica. Nema u njemu puno stanovništva, ali ja ga puno volim. Ima najviše brda. Kada se popnem na svoje brdo zvano „Djetelište“, ispred mene se nalazi šuma i planina Papuk. Najdraže su mi proljeće i jesen u mom zavičaju. U proljeće je najviše zelenila, cvijeća i raskošnih mirisa. Ptičice cvrkuću svuda oko nas. Kada dođe jesen, moj je zavičaj ukrašen jesenskim bojama. Svaki list na drvetu bude žut, smeđ ili crven. Volim svoj zavičaj.

Iva Vlatković

Moj zavičaj meni je najljepši. Okružen je zelenim šumama, livadama, vinogradima i obradivim oranicama. U njemu imamo školu, crkvu, poštu, ambulantu i trgovinu. Mi djeca, rado se igramo na našem nogometnom igralištu, dok se odrasli mogu opustiti pecajući na Bajeru. Gradovi koji ga okružuju su Slatina, Orahovica i Virovitica koja je centar naše županije. Moj zavičaj nije velik, ali meni je najdraži i ne bih ga mijenjao ni za jedan drugi.

Domagoj Stubičar

Moj zavičaj

    U mom zavičaju govori se hrvatskim književnim jezikom-štokavskim narječjem. U davno vrijeme u mom zavičaju pričalo se lokalnim zavičajnim jezikom. I danas se u jeziku našeg kraja koriste lokalizmi. Lokalizmi su riječi koje se govore u nekom govornom području. Npr.: za prozor kažu pendžer, za most-ćuprija, za dvorište-avlija, za peć-šporet, za psa-ker, za svinju-gujcek, za hladnjak-frižider, za perilicu rublja-vešmašina, za Rome-Cigani, za Nijemca-Švabo, za stoku-marva...

Govor moga mjesta razlikuje se od lokalnog govora susjednog mjesta Četekovca. Poslije rata u naš zavičaj doselili su stanovnici s Kosova. Njihov govor se bitno razlikuje od govora ljudi u mom mjestu.

Jezik se stalno mijenja i razvija, ali njegove vrijednosti ostaju. Ja volim moj hrvatski jezik, a i drago mi je čuti lokalni jezik moga rodnog kraja.

Karla-Marija Mojzeš

Moj zavičaj je prekrasan. Ima puno brežuljaka. Prepun je zelenila, polja i oranica. Nema u njemu puno stanovništva, ali ja ga puno volim. Ima najviše brda. Kada se popnem na svoje brdo zvano „Djetelište“, ispred mene se nalazi šuma i planina Papuk. Najdraže su mi proljeće i jesen u mom zavičaju. U proljeće je najviše zelenila, cvijeća i raskošnih mirisa. Ptičice cvrkuću svuda oko nas. Kada dođe jesen, moj je zavičaj ukrašen jesenskim bojama. Svaki list na drvetu bude žut, smeđ ili crven. Volim svoj zavičaj.

Iva Vlatković

Moj zavičaj meni je najljepši. Okružen je zelenim šumama, livadama, vinogradima i obradivim oranicama. U njemu imamo školu, crkvu, poštu, ambulantu i trgovinu. Mi djeca, rado se igramo na našem nogometnom igralištu, dok se odrasli mogu opustiti pecajući na Bajeru. Gradovi koji ga okružuju su Slatina, Orahovica i Virovitica koja je centar naše županije. Moj zavičaj nije velik, ali meni je najdraži i ne bih ga mijenjao ni za jedan drugi.

Domagoj Stubičar